LOV NEDJELJOM - HRVATSKA TRADICIJA ILI NAMET PROŠLIH VREMENA?!, 7. studenog 2016.

Jedan ustaljeni običaj lova u Republici Hrvatskoj, kao naslijeđe sustava i lovnih dana iz bivše Jugoslavije, nepisanim pravilom uobičava lov i radne akcije po lovačkim udrugama nedjeljom. Pomalo čudna nepisana odluka koja u niti jednom segmentu nema zakonskog izrijeka da je to propisan dan za lov. Dapače, kao takva čak je i suprotna nekim drugim vrijednostima većine pojedinaca kojima je nedjelja dan kada se odlazi u Crkvu ili se provodi vrijeme na zajedničkom obiteljskom objedu. Konačno, sam smisao lova od pamtivijeka bila je briga lovca za prehranjivanje svoje obitelji dok je danas obitelj temelj naše zajednice. No, tumačenja ove nepisane i zakonom ne propisane odluke o lovu i radnim akcijama nedjeljom su vrlo različita. Ipak, ono što iznosi velik broj starijih lovca je kako takva odluka nosi naslijeđe sustava koji nije baš previše volio da ljudi u Hrvatskoj nedjeljom prakticiraju svoje vjerske običaje ili njeguju nedjelju kao dan namijenjen za blagovanje i okupljanje obitelji, što je navodno tada bio izrijek hrvatske nacije te se kao takav nije baš uklapao u tada stvorenu „bez nacionalnu i bez vjersku zajednicu“. S druge strane, vrlo razvijene i lovno napredne europske zemlja imaju nešto suprotno. Tako se na stranicama Countryside Alliancea gdje su navedeni zakonski propisi za lov u Engleskoj, Walesu, Irskoj i Škotskoj može pročitati da je lov na pernatu divljač i močvarice kao i kod nas sukladan pravilniku o lovostaji ali je isto tako lov na ove vrste strogo zabranjen nedjeljom i na Božić. Ako pak pogledamo nadležne zakonske propise u Republici Hrvatskoj, jasno je da se lov može prakticirati svaki dan, naravno sukladno Zakonu o lovstvu, propisu Pravilnika o lovostaji i važećoj lovnogospodarskoj osnovi za pojedino lovište. Upravo tako dobro sačinjena zakonska regulativa dopušta nam da u Lijepoj Našoj ako želimo možemo loviti na primjer srnjaka svaki dan od kada započne sezona lova. Međutim, interni propisi ili bolje rečeno naslijeđa prošlih vremena koja nisu u skladu sa hrvatskom lovnom tradicijom, „propisuju“ dan unutar jasno zakonom propisanih dana kada se smije loviti, što u konačnici dovodi i do vrlo lošeg sustava gospodarenja. Ako se netko pita jeli to moguće, lako je utvrditi da preko tjedna u lovištu nema nikoga što sigurno pogoduje svim ostalim radnjama vezanim i za one ljude koji se tada mogu nesmetano kretati lovištem a možda ne bi smjeli, dok regularni lovci u udrugama moraju ostati kod kuće. Na taj način, mnogi ostaju zakinuti za neka ugodna jesenska poslijepodneva u lovu na fazana na neki drugi dan osim nedjelje, bez obzira što su imali dostatno vrijeme i zakon im je to dopustio. Samo objašnjenje takvih internih pravila kontra Pravilnika o lovostaji najčešće se pravda kao način prevencije od krivolova ili prekomjernog odstrjela?! To u prijevodu znači da onaj tko bi želio loviti i neki drugi dan osim nedjelje i blagdana ima na pameti isključivo krivolov. Pa zar su svi lovci i potencijalni krivolovci?! Pomalo smiješna teza koja „ne drži vodu“ za obranu od krivolova. U osnovi je takav sustav „prevencije“ istovjetan i stavljanju nekih vrsta divljači u sporedne obrasce lovno gospodarskih osnova jer se na taj način skida odgovornost za njihovu izrazito malu brojnost što je na kraju dovelo do zaštite onih koji tako ne moraju više voditi toliko sustavnu brigu oko njene brojnosti. Govorimo li pak o mogućnosti prekomjernog odstrjela, to je zasigurno nemoguće, jer su propisi jasno određeni važećom lovnogospodarskom osnovom što se eksplicitno odnosi na krupnu divljač za čiji se broj odstrjela izdaju markice od nadležnog Ministarstva. S druge strane sitna divljač, koja se lako može kupovati i ispuštati u neograničenom broju upravo daje dodatne mogućnosti za užitak u lovu i tijekom nekih drugih dana.   Ono što u ovom postojećem „modelu“ i ekstra stvara lošu klimu je nažalost odljev mladih lovaca iz udruga gdje mnogi odustaju od lova s razlogom jer plaćaju članarinu te žele u lov a tada im se od 6-7 mjeseci sezone na razne vrste divljači sve svede na 2-3 nedjelje u godini. Valja istaći kako su i u tom momentu uglavnom prisiljeni da u liniji love najčešće jednu vrstu krupne divljači dok su u lovu na sitnu divljač često primorani loviti u skupini ne vodeći računa o vjetru koji je važan za rad pasa. Ipak, određeni pojedinci sve ovo ranije navedeno smatraju tradicijom, mada teško je shvatiti tradiciju lova u Hrvatskoj gdje se „mora“ u lov samo ili uglavnom nedjeljom jer je to kako kažu „druženje i običaj“. Mi se danas s pravom pitamo čiji je to običaj i iz kojih vremena dolazi, jer nekima je običaj nedjeljom otići u Crkvu, provesti dan sa obitelji, odmarati se od radnog tjedna a ne izvlačiti motorne pile, traktore, raditi na zemlji ili sijati remize. Zato se valja potruditi vratiti izvorno hrvatsko lovstvo i nikome ne ograničavati slobode htio on ili ona loviti sukladno nadležnom Zakonu o lovstvu i njegovim podzakonskim aktima bilo koji dan u tjednu. Konačno, takva „liberalizacija lova“ može pokrenuti i dodane vrijednosti u ovom sektoru gospodarske djelatnosti i pružiti toliko željena nova radna mjesta za unaprjeđenje Hrvatske.

Izvor: http://www.divljacipsi.info/lov/93-lov-nedjeljom-hrvatska-tradicija-ili-namet-proslih-vremena.html